IVANA

Mirna je noć, a mjesec tužno oko cigansko.
U ovaj gluvi čas, k'o tihi glas,
Tvoju sjenku iz sna budi.
A nema ničega, osim tvoga imena,
Samo s prozora, kroz okna dva,
Sija prazan, pospan grad.

Ivana, Ivana.

Sarajevo drijema, a tebe više nema.
Ivana, Ivana.

Sarajevo drijema, a tebe više nema.
 

I sve na tren, zamiriše na tebe,
A ja ne smijem, da udahnem,
Jer čar mi, nestaje....