KAD JESEN ZAMUTI

Ti noćas umi lice bijelo, i tijelo, za ljubav spremi.
Ja svoje crno ću odijelo, pa na sijelo, s tugom kreni.
Al' nisam tebi ja, prvi do srca. 
Ja nisam više tvoj, iz prazne ne puca.

Kad jesen zamuti, sve rijeke u Bosni,
Ja ću od prvog mraka,
Od meraka, da za tobom poludim.

Ti meni postelja si bila, po želji, kopriva il' svila.
Za moje dobro loša bila, k'o majka, k'o crna vila.
Al' nisam ja, tebi prvi do srca.
Ja nisam više tvoj, iz prazne ne puca...