KAD ODEŠ

Tu nema puno pameti,

kad tuga srcu zaprijeti,

ti raduj se, a ja sam tu, da samujem.

Kad jednom vrata zatvoriš,

od bola nađi sklonište,

jer kasno je, da kažeš mi, da voliš me.

Kad odeš, daj, nek' to bude zauvijek,

znam, neću ja, dva put živjeti.

Kad odeš, bar taj osmijeh ostavi,

da znam kao ti, lagati.

Tu nema puno mudrosti,

kad sve je golo do kosti,

ti odlaziš, ja ostajem, da tugujem.

Kad jednom boljeg pobijediš,

ti nemoj puno slaviti,

jer moraš ti, još učiti, voljeti.

Kad odeš, daj, nek' to bude zauvijek,

znam, neću ja, dva put živjeti.

Kad odeš, bar taj osmijeh ostavi,

da znam kao ti, lagati...