Davno je to nekad bilo,

kad je procvalo, cvijeće ocvalo.

Naljepša si, tada bila,

sad se ne sjećam, kojeg proljeća.

I k'o da uzalud borim se,

prerano, za te rodih se.

Ne mogu ti reći šta je tuga,

uzmi mi za zlo, al' mi vjeruj to.

Ja sam jednog gospodara sluga,

pa mi duša posti, pa mi duša posti,

od tebe, cvijete rosni.

Da je meni da me budi,

zveket dukata, s tvoga prsluka.

Pa da se bi sudim,

što zavoljeh te, što razboljeh se.

I k'o da uzalud borim se,

prekasno, za te rodih se.

Ne mogu ti reći šta je tuga,

uzmi mi za zlo, al' mi vjeruj to.

Ja sam jednog gospodara sluga,

pa mi duša posti, pa mi duša posti,

od tebe, cvijete rosni.

Ne mogu ti reći šta je tuga,

uzmi mi za zlo, al' mi vjeruj to.

Ja sam jednog gospodara sluga.

Jedna ruka prosi, druga blago nosi,

a u srcu mira nemam...