Pišeš mi da ti je žao,
Da dobro ti samnom nije,
I sve da zaboravim, da nije kao prije,
Da kiše su saprale, i ništa ostalo nije.
Kraj je kad su riječi,
Slavonske zime hladne,
K'o ledeni vjetrovi, što ciganske vatre gase,
K'o umorni putnici, kad vozovi kasne.
Za hiljadu sto godina,
Kad ne budeš ti, i ne budem ja,
Još svirat' će vjetar sa sjevera -
Poslednji valcer sa Dunava.
Sve je pomalo tužno,
I nekad mi tako dođe,
Sasvim sam siguran - sve bude i sve prođe,
I ono što mi je najmilije,
Danas bude, a sutra prođe...
